Na krilima Ljubavi

Neki mladić se zaljubi u prelijepu djevojku. Slijedio ju je danima sve dok ne skupi hrabrosti da joj priđe i izlije pred njom izjave svoje ljubavi.
Poče joj se udvarati, obasipajući je najljepšim hvalama, dižući je u nebesa. Djevojka ga strpljivo slušaše neko vrijeme; no najposlije ga prekide i reče: "Tvoje riječi hvale su zanosne, no, moja sestra upravo stiže; ona je prava ljepotica i sigurna sam da će ti se više dopasti od mene.
Mladić se namah poče osvrtati nebi li ugledao tu ljepoticu, no, djevojka mu zalijepi šamarčinu da je sve zvijezde prebrojao. Dok je on u velikom čudu posmatraše, ona mu reče: "Zar ti ne reče da je tvoja ljubav prema meni besmrtna i beskrajna?! Šta bi s nje? Čim si čuo da ima neka ljepša od mene, ljubav tvoja lažna, kao para, nestade! Stoga, bježi što dalje od mene; uistinu, ti o iskrenoj ljubavi nemaš nikakve predstave!"
 

Koliko god da vi ljubavi okusili, bilo kada i bilo gdje, to je samo neznatan dio ljubavi Nebeske. Ljubav između žene i čovjeka, dio je te ljubavi; no, voljena često postaje veo između nas i vječne ljubavi. Jednoga dana taj zastor će pasti i mi ćemo, u Njegovoj nebeskoj ljepoti, istinskog Voljenog ugledati.
Najvažnije je očuvati taj osjećaj ljubavi, ma kakav oblik imao. Važno je da budete voljeni: no, lakše je voljeti nego voljen biti. Ako ste ikada bili zaljubljeni, na krilima tog osjećanja jednoga dana ćete zasigurno Voljenom stići.
  

Šejh Muzaffer

Priča o dvojici braće

Dragi prijatelji evo fantastične priče o dvojici braće koji su dugo živjeli u slozi i ljubavi. Njih dvojica su živjeli na seoskom imanju, radeći zajedno u savršenoj harmoniji i razumijevanju. Ali, jednoga dana se posvađaju, i bio je to prvi problem među njima nakon punih četrdeset godina zajedničkog rada na poljoprivredi. Imali su zajednički alat i mašine, a urod i plodove su dijelili na jednake dijelove. Konflikt, koji je izbio zbog običnog nesporazuma, se povećao. Razmijenjene su gorke riječi i pale teške optužbe, što je dovelo do višesedmične šutnje i potpunog zahlađenja odnosa. Prebivali su na dva kraja imanja.

Jednoga jutra neko je pokucao na vrata starijeg brata. Ugledao je nepoznatog čovjeka koji mu je rekao: “Tražim posao na nekoliko dana. Mogu ti biti od koristi u manjim popravkama na imanju.” “Da”, reče stariji brat, “imam posao za tebe. Pogledaj na obalu s onu stranu kanala. Tamo živi moj komšija, koji je moj mlađi brat. Do prošle sedmice je tu bila prekrasna livada, ali je brat preusmjerio tok vode u kanalu da bi nas razdvojio. Učinio je to s namjerom da me razljuti, ali ja ću mu prirediti ono što zaslužuje i što mu dolikuje! Vidiš li onu gomilu kamenja kod hambara za pšenicu? Molim te da izgradiš zid visine dva metra, kako ne bih više nikada vidio brata.” Stranac reče: “Razumio sam situaciju.”

Stariji brat je pribavio radniku sav potrebni materijal i otišao u grad na nekoliko dana, da posvršava neke poslove. Vrativši se na posjed, pimijetio je da je majstor obavio svoj posao. No, bio je iznenađen, začuđen i zapanjen onim što je vidio. Umjesto da napravi zid visok dva metra, koji razdvaja, majstor je sagradio prekrasan most.

U tom trenutku, mlađi brat je žurno došao starijem bratu, rekavši mu ushićeno: “Doista si ti divan čovjek! Nakon svega što sam ti učinio, ti praviš most! Doista se ponosim tobom!” Zagrlio ga je. Dok su se oni međusobno mirili, nepoznati majstor je sabirao svoje stvari i pripremao se za odlazak. Rekli su mu: “Ostani, mi imamo puno posla za tebe.” Odgovorio je: “Želio bih da ostanem, ali mi mnogi mostovi koje trebam da izgradim to onemogućavaju.”

Pouka: budimo graditelji mostova koji će nas međusobno spajati a ne zidova koji će nas razdvajati!

Medvjeđa koža

Jednom, neki Hasan i Alija krenuli u lov na medvjede. Međutim, četiri dana nisu vidjeli ni jednog. Noćili su u obližnjam selu; umjesto da plate noćenje obećaše seljanima da će im dati dio medvjeđe kože. Petog dana ugledaše velikog medvjeda i tada Alija reče nervozno svom prijatelju: "Moram ti priznati da me je strah ovoga medvjeda!"
Hasan se na to samo nasmija i reče odvažno: "Ti možeš slobodno tu stvar prepustiti meni!"
I tako se naš Alija brzinom munje uzvera na obližnje drvo, dok je Hasan čekao s napetom puškom. Medvjed se približavao, gegajući se, i Hasana je sve više i više hvatao strah. On podiže pušku na rame, ali se tada već toliko tresao da puška onako nasumice opali i promaši medvjeda. lako bijaše u smrtnom strahu, Hasan se prisjeti da medvjedi ne diraju leševe te se baci na zemlju i prestade disati. Medvjed dođe do njega, dobro ga omirisa i ode dalje.
Kada je medvjed nestao iz vidokruga, Alija se spusti s drveta i priđe Hasanu, koji se pridiže.
"Hasane!," reče mu, "svaka ti čast, nadmudrio si medvjeda, ali dina ti, šta ti ono šapnu na uho?"
"Reče mi," odgovori Hasan, "ubuduće nemoj prodavati medvjeđu kožu prije nego uhvatiš medvjeda."
  

Iz sufijske tradicije

Majčine ruke

Gledam u majčine ruke, nisu žilavije i veće od mojih a čine se snažnijim. Dlanovi grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Gledam ih i razmišljam da se tim izmučenim rukama nikada neću moći odužiti...

Ludnica

Jednog dana neki covjek prolazio kraj ludnice.On upita jednog od bolesnika koji je virio kroz prozor:"Koliko vas ludaka ima unutra?"

Ludak odmjeri covjeka od glave do pete, te mu veli :"Zasto nas ti lijepo ne ostavis na miru?Reci mi koliko vas ima normalnih tamo napolju?"

BITI ZDRAV ZNACI SPOZNATI SEBE.ONAJ KOJI NE ZNA SEBE NE MOZE NISTA PRONACI, A ONAJ KOJI NISTA NE NADJE UZALUD ZIVI.

Šta je istinska mjera poniznosti?

Šta je istinska mjera poniznosti? U sklopu ovoga svijeta, ti si samo jedinka medju milijardama ljudi, a život prolazi brzinom jednoga daha! Obično poznajemo samo mali broj ljudi koji istinski brinu o nama. Bez poniznosti napuhaćemo se kao buha u priči koja slijedi.
Neka buha, puna samovažnosti, nakon što je podigla svoju porodicu u uhu jednog slona, odluči da se iseli.
I tako ona, vičući na sav glas, objavi slonu da ga napušta.
No, slon koji nije bio svjestan njenog postojanja, nije joj ništa odgovorio u želji da ne uvrijedi ovog malog, sićušnog i beznačajnog gosta.
Čak i ako sebe doživljavate kao dio Božije kreacije, koja ce vječno trajati, vi ste ipak samo kap vode u Njegovom nepreglednom okeanu.
Taj okean je vezan gravitacijom za sićušnu zemljinu kuglu koja kruži oko jedne manje zvijezde u beskrajnom kosmičkom moru zvjezdanih tijela.
Vaš životni vijek je poput malene kapi vode, ma kako se vi sebi činili važnim u vašem svijetu, on je toliko kratkotrajan da okean možda i ne osjeća vase postojanje, pjenušanje i nestajanje u njegovim dubinama..

Božija stalnost

Bozija stalnost skrivena je od nas Njegovom prisutnoscu! Njegova prevelika blizina udaljava Ga od spoznaje, dok ga prevelika pojavnost skriva! Skriven je od nas samo zastorom nasih opsjena, zastorom strasti koje smo navukli na oci kao i zjenica oka koju nitko od nas ne vidi jer je previse blizu!

Hanarin pogled

      

Juče me susrete Hanara i reče u prolazu: 

Nije misao koplje da joj sagledaš metu. 

A ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš. 

I znaj, Amra, da je radost podijeljena između svjetla i boje, 

jer i jedno i drugo oči su prirode. 

I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima, 

podijeli imanja svoja i štapom razmahne na strane 

svijeta četiri, govoreći:"Evo mi cio svijet"! 

Ali, na svijetu slijepih je najviše i riječi moje 

ne dopiru do njih. Jer, moj put nije staza utrta. 

I znaj, Amra, oni koji biraju puteve utrte, 

ne pale svjetla onima koji dolaze! 

 

Hamza Humo

Dragi citati iz "Tvrđave"

"Usamljenost radja misao, misao nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu."

"Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostace mi samo suze."

"Ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po cinu, djeca po pameti."

"Slusanje je vaznije od razumjevanja. Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije."

"Covjek uvijek izmisli neki razlog izvan sebe, da bi se oslobodio odgovornosti i krivice. To je podsticaj na zajednicku neodgovornost. Tesko covjecanstvu dok je tako."

"Covjek se navikne na svaki smrad."

"Najmanje se govori kad te se najvise tice."

"Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko covjek sam sebi."

"Ljudi su nasa misao i slika o njima."

"Nije tesko kad biju, tesko je kad cekas. Gledas i cekas, pa boli unaprijed. Boli i poslije, ali to je lakse."

"Znao sam. Od covjeka se nista nije otelo. Koja tuga razgovora nema? Posljednja se broji."

"Misao je samo tvoja, cin je svaciji."

"Sve vise sam sa njom i kad sam sam. Odnosim sa sobom njeno ime, i blistavu sjenku ispod drveta. I pun sam njenog dubokog glasa, ljepsi je od zubora vode."

"Rijec je barut, zacas plane."

"Volim ljude, ali ne znam sta cu s njima."

"Covjekova nada je jaca od iskustva, ne moze je pokolebati tudji neuspjeh."

"Za svakoga imamo razumjevanja osim za svoje najblize, smatramo da nam njihova vjernost prirodno pripada, kao vlastita koza."

"Ni kap vode se ne gubi, samo se mijenja, kako se moze izgubiti sve covjekovo?"

"Nista toliko ne mrzi usamljenost kao pogreska."

"Ne mislim na cilj vec na covjeka, zato mi je svaki korak nesiguran."

"Nikad nisam zelio da presudjujem medju ljudima jer u tome pravde nema."

"- Rijeci su vazduh, kakvu stetu mogu nanijeti?
- Rijeci su otrov, od njih pocinje svako zlo.
- Onda, da sutimo!
- Ne treba da sutimo. Ima se o cemu govoriti, ne napadajuci. Pomoci treba, ne odmagati."

"Lako je biti dobar na tudji racun."

"Odlucio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepse: tako sve ima vise smisla. I smrt. I zivot."

Slatko bogohulje

Jednog je dana Musa posve sam šetao planinom, kad je u daljini ugledao pastira. Muškarac je klečao, ruku raširenih ka nebu, i molio. Musa je bio oduševljen. Ali kad se približio, jednako se zapanjio čuvši pastirovu molitvu.

“O, moj ljubljeni Bože, volim Te više no što znaš. Za Tebe ću sve učiniti, samo reci. Čak i ako zatražiš od mene da u Tvoje ime zakoljem najdeblju ovcu u mom stadu, učinit ću to bez imalo oklijevanja. Ti ćeš je ispeći i staviti njezin debeli rep u svoju rižu da bude ukusnija.”

Musa se polako približio pastiru, pozorno slušajući.

“Nakon toga ću Ti oprati noge i očistiti uha i istrijebiti Tvoje uši. Toliko Te volim.”

Čuvši dovoljno, Musa je prekinuo pastira zaviknuvši: “Prestani, neznalice! Što misliš da radiš? Misliš li da Bog jede rižu? Misliš li da Bog ima noge koje treba oprati? Ovo nije molitva.

Ovo je puko bogohuljenje.”

Ošamućen i posramljen, pastir se opetovano ispričavao i obećao da će se moliti onako kako se

mole pristojni ljudi. Musa ga je tog poslijepodneva naučio nekoliko molitvi. Nakon toga je otišao svojim putem, krajnje zadovoljan samim sobom.

Ali te noći, Musa je čuo glas. Bio je to glas Božji. “Oh, Musa, što si učinio? Izgrdio si onog sirotog pastira i nisi shvatio koliko mi je on drag.

Možda on ne govori prave stvari na pravi način, ali bio je iskren. Njegovo srce bilo je čisto, a njegove namjere dobre. Bio sam zadovoljan s njim. Možda su njegove riječi tebi zvučale kao bogohuljenje, ali meni su bile slatko bogohulje.”

Musa je odmah spoznao svoju pogrešku. Sljedećeg dana se ranim jutrom vratio na planinu posjetiti onog pastira. Ponovno ga je zatekao u molitvi, samo što je sad molio kako ga je Musa podučio. U odluci da se moli kako valja, zamuckivao je, lišen uzbuđenja i strasti svoje ranije molitve. Kajući se zbog onoga što mu je učinio, Musa je potapšao pastira po leđima i rekao: “Prijatelju moj, pogriješio sam. Molim te da mi oprostiš. Nastavi se moliti na tvoj vlastiti način. On je u Božjim očima dragocjeniji.” Pastir se zapanjio kad je to čuo, ali još je dublje bilo njegovo olakšanje. Međutim, nije se htio vratiti svojim starim molitvama. Nije ustrajao ni uz službene molitve kojima ga je Musa podučio. Sad je pronašao novi način općenja s Bogom. Iako zadovoljan i blažen u svojoj naivnoj pobožnosti, sad je prošao tu fazu - svoje slatko bogohulje.

Četrdeset pravila ljubavi - najljepši citati

Kad sam bio dijete, vidio sam Boga,

vidio sam anđele;

Promatrao sam tajne viših i nižih svjetova. Mislio sam da svi ljudi vide to isto.

Najzad sam shvatio da ne vide...

Baciš li u vodu koja teče kamen koji držiš između prstiju, učinak možda nije lako zamijetiti. Voda će se  lagano namreškati na mjestu gdje kamen udari o površinu i kamen će bućnuti, prigušen žuborom rijeke oko sebe. To je sve. Baci kamen u jezero. Učinak neće biti samo vidljiv, već i mnogo trajniji. Kamen će poremetiti vodu koja miruje. Na mjestu gdje kamen udari o vodu, nastat će krug i u času će se taj krug umnogostručiti u drugi, i treći. Ubrzo će se mreškanje izazvano jednim tihim bućkajem proširiti dok se ne bude moglo osjetiti posvuda uzduž zrcalne površine vode. Tek kad stignu do obale, krugovi će se prestati umnogostručavati i iščeznuti. Ako kamen pogodi rijeku, rijeka će se prema njemu ponijeti kao prema još jednom komešanju u svom ionako burnom toku. Ništa neobično. Ništa nesavladivo. Međutim, ako kamen pogodi jezero, jezero više nikad neće biti isto.

Sufijski mistici kažu da tajna Kur'ana počiva u suri el-Fatiha,

a tajna el-Fatihe počiva u Bismillahirrahmanirrahimu

A bit Bismillaha je u slovu ba, a ispod toga slova je točkica...

Točkica ispod B utjelovljuje čitav svemir...

Mesnevija započinje s B, jednako kao sva poglavlja u ovom romanu...

.

“Zar Bog ne kaže, bliži sam ti od žile kucavice?” upitao sam. “Bog nije negdje visoko na nebu. On je u svakome od nas. Zato nas nikad ne napušta. Kako može napustiti samoga sebe?”

“Pa ipak napušta”, zamijetio je krčmar, hladnih i prkosnih očiju. “Ako Bog postoji, a ne mrdne prstom kad trpimo najgoru smrt, što nam to govori o Njemu?” “To je prvo pravilo, brate”, rekao sam. “Kako vidimo Boga izravan je odraz onoga kako vidimo sami sebe. Ako Bog u nama ponajviše izaziva strah i krivnju, to znači da u nama buja previše straha i krivnje. Ako Boga vidimo kao prepunog ljubavi i suosjećanja, takvi smo i sami.”

Kad sam ga upitao za ime, predstavio se kao Šems iz Tabriza i rekao da je putujući derviš koji traži Boga u visinama i dubinama.

“I jesi li ga uspio pronaći?” upitao sam. Preko lica derviša preletjela je sjena kad je kimnuo glavom i rekao: “Doista, cijelo je vrijeme bio sa mnom.” Sudac se umiješao s prezirnim osmijehom kojeg se nije trudio sakriti. “Nikad ne razumijem zašto vi derviši toliko komplicirate život. Ako je Bog stalno bio s tobom, zašto si lutao naokolo svo ovo vrijeme u potrazi za Njime?”

Šems iz Tabriza zamišljeno je pognuo glavu i kratko šutio. Kad je ponovno podigao pogled, lice mu je bilo mirno, glas odmjeren. “Zato što, iako je činjenica da Ga se ne može pronaći traženjem, pronaći Ga mogu samo oni koji traže.”