Jednom, neki Hasan i
Alija krenuli u lov na medvjede. Međutim, četiri dana nisu vidjeli ni jednog.
Noćili su u obližnjam selu; umjesto da plate noćenje obećaše seljanima da će im
dati dio medvjeđe kože. Petog dana ugledaše velikog medvjeda i tada Alija reče
nervozno svom prijatelju: "Moram ti priznati da me je strah ovoga
medvjeda!"
Hasan se na to samo nasmija i reče odvažno: "Ti možeš slobodno tu stvar prepustiti meni!"
I tako se naš Alija brzinom munje uzvera na obližnje drvo, dok je Hasan čekao s napetom puškom. Medvjed se približavao, gegajući se, i Hasana je sve više i više hvatao strah. On podiže pušku na rame, ali se tada već toliko tresao da puška onako nasumice opali i promaši medvjeda. lako bijaše u smrtnom strahu, Hasan se prisjeti da medvjedi ne diraju leševe te se baci na zemlju i prestade disati. Medvjed dođe do njega, dobro ga omirisa i ode dalje.
Kada je medvjed nestao iz vidokruga, Alija se spusti s drveta i priđe Hasanu, koji se pridiže.
"Hasane!," reče mu, "svaka ti čast, nadmudrio si medvjeda, ali dina ti, šta ti ono šapnu na uho?"
"Reče mi," odgovori Hasan, "ubuduće nemoj prodavati medvjeđu kožu prije nego uhvatiš medvjeda."
Hasan se na to samo nasmija i reče odvažno: "Ti možeš slobodno tu stvar prepustiti meni!"
I tako se naš Alija brzinom munje uzvera na obližnje drvo, dok je Hasan čekao s napetom puškom. Medvjed se približavao, gegajući se, i Hasana je sve više i više hvatao strah. On podiže pušku na rame, ali se tada već toliko tresao da puška onako nasumice opali i promaši medvjeda. lako bijaše u smrtnom strahu, Hasan se prisjeti da medvjedi ne diraju leševe te se baci na zemlju i prestade disati. Medvjed dođe do njega, dobro ga omirisa i ode dalje.
Kada je medvjed nestao iz vidokruga, Alija se spusti s drveta i priđe Hasanu, koji se pridiže.
"Hasane!," reče mu, "svaka ti čast, nadmudrio si medvjeda, ali dina ti, šta ti ono šapnu na uho?"
"Reče mi," odgovori Hasan, "ubuduće nemoj prodavati medvjeđu kožu prije nego uhvatiš medvjeda."
Iz sufijske tradicije
Nema komentara:
Objavi komentar