subota, 28. veljače 2015.

Četrdeset pravila ljubavi - najljepši citati


Kad sam bio dijete, vidio sam Boga,
vidio sam anđele;
Promatrao sam tajne viših i nižih svjetova. Mislio sam da svi ljudi vide to isto.
Najzad sam shvatio da ne vide...

Baciš li u vodu koja teče kamen koji držiš između prstiju, učinak možda nije lako zamijetiti. Voda će se  lagano namreškati na mjestu gdje kamen udari o površinu i kamen će bućnuti, prigušen žuborom rijeke oko sebe. To je sve. Baci kamen u jezero. Učinak neće biti samo vidljiv, već i mnogo trajniji. Kamen će poremetiti vodu koja miruje. Na mjestu gdje kamen udari o vodu, nastat će krug i u času će se taj krug umnogostručiti u drugi, i treći. Ubrzo će se mreškanje izazvano jednim tihim bućkajem proširiti dok se ne bude moglo osjetiti posvuda uzduž zrcalne površine vode. Tek kad stignu do obale, krugovi će se prestati umnogostručavati i iščeznuti. Ako kamen pogodi rijeku, rijeka će se prema njemu ponijeti kao prema još jednom komešanju u svom ionako burnom toku. Ništa neobično. Ništa nesavladivo. Međutim, ako kamen pogodi jezero, jezero više nikad neće biti isto.

Sufijski mistici kažu da tajna Kur'ana počiva u suri el-Fatiha,
a tajna el-Fatihe počiva u Bismillahirrahmanirrahimu
A bit Bismillaha je u slovu ba, a ispod toga slova je točkica...
Točkica ispod B utjelovljuje čitav svemir...
Mesnevija započinje s B, jednako kao sva poglavlja u ovom romanu...
.
“Zar Bog ne kaže, bliži sam ti od žile kucavice?” upitao sam. “Bog nije negdje visoko na nebu. On je u svakome od nas. Zato nas nikad ne napušta. Kako može napustiti samoga sebe?”
“Pa ipak napušta”, zamijetio je krčmar, hladnih i prkosnih očiju. “Ako Bog postoji, a ne mrdne prstom kad trpimo najgoru smrt, što nam to govori o Njemu?” “To je prvo pravilo, brate”, rekao sam. “Kako vidimo Boga izravan je odraz onoga kako vidimo sami sebe. Ako Bog u nama ponajviše izaziva strah i krivnju, to znači da u nama buja previše straha i krivnje. Ako Boga vidimo kao prepunog ljubavi i suosjećanja, takvi smo i sami.”

Kad sam ga upitao za ime, predstavio se kao Šems iz Tabriza i rekao da je putujući derviš koji traži Boga u visinama i dubinama.
“I jesi li ga uspio pronaći?” upitao sam. Preko lica derviša preletjela je sjena kad je kimnuo glavom i rekao: “Doista, cijelo je vrijeme bio sa mnom.” Sudac se umiješao s prezirnim osmijehom kojeg se nije trudio sakriti. “Nikad ne razumijem zašto vi derviši toliko komplicirate život. Ako je Bog stalno bio s tobom, zašto si lutao naokolo svo ovo vrijeme u potrazi za Njime?”

Šems iz Tabriza zamišljeno je pognuo glavu i kratko šutio. Kad je ponovno podigao pogled, lice mu je bilo mirno, glas odmjeren. “Zato što, iako je činjenica da Ga se ne može pronaći traženjem, pronaći Ga mogu samo oni koji traže.”















Nema komentara:

Objavi komentar