Priča o dvojici braće

Dragi prijatelji evo fantastične priče o dvojici braće koji su dugo živjeli u slozi i ljubavi. Njih dvojica su živjeli na seoskom imanju, radeći zajedno u savršenoj harmoniji i razumijevanju. Ali, jednoga dana se posvađaju, i bio je to prvi problem među njima nakon punih četrdeset godina zajedničkog rada na poljoprivredi. Imali su zajednički alat i mašine, a urod i plodove su dijelili na jednake dijelove. Konflikt, koji je izbio zbog običnog nesporazuma, se povećao. Razmijenjene su gorke riječi i pale teške optužbe, što je dovelo do višesedmične šutnje i potpunog zahlađenja odnosa. Prebivali su na dva kraja imanja.

Jednoga jutra neko je pokucao na vrata starijeg brata. Ugledao je nepoznatog čovjeka koji mu je rekao: “Tražim posao na nekoliko dana. Mogu ti biti od koristi u manjim popravkama na imanju.” “Da”, reče stariji brat, “imam posao za tebe. Pogledaj na obalu s onu stranu kanala. Tamo živi moj komšija, koji je moj mlađi brat. Do prošle sedmice je tu bila prekrasna livada, ali je brat preusmjerio tok vode u kanalu da bi nas razdvojio. Učinio je to s namjerom da me razljuti, ali ja ću mu prirediti ono što zaslužuje i što mu dolikuje! Vidiš li onu gomilu kamenja kod hambara za pšenicu? Molim te da izgradiš zid visine dva metra, kako ne bih više nikada vidio brata.” Stranac reče: “Razumio sam situaciju.”

Stariji brat je pribavio radniku sav potrebni materijal i otišao u grad na nekoliko dana, da posvršava neke poslove. Vrativši se na posjed, pimijetio je da je majstor obavio svoj posao. No, bio je iznenađen, začuđen i zapanjen onim što je vidio. Umjesto da napravi zid visok dva metra, koji razdvaja, majstor je sagradio prekrasan most.

U tom trenutku, mlađi brat je žurno došao starijem bratu, rekavši mu ushićeno: “Doista si ti divan čovjek! Nakon svega što sam ti učinio, ti praviš most! Doista se ponosim tobom!” Zagrlio ga je. Dok su se oni međusobno mirili, nepoznati majstor je sabirao svoje stvari i pripremao se za odlazak. Rekli su mu: “Ostani, mi imamo puno posla za tebe.” Odgovorio je: “Želio bih da ostanem, ali mi mnogi mostovi koje trebam da izgradim to onemogućavaju.”

Pouka: budimo graditelji mostova koji će nas međusobno spajati a ne zidova koji će nas razdvajati!

Medvjeđa koža

Jednom, neki Hasan i Alija krenuli u lov na medvjede. Međutim, četiri dana nisu vidjeli ni jednog. Noćili su u obližnjam selu; umjesto da plate noćenje obećaše seljanima da će im dati dio medvjeđe kože. Petog dana ugledaše velikog medvjeda i tada Alija reče nervozno svom prijatelju: "Moram ti priznati da me je strah ovoga medvjeda!"
Hasan se na to samo nasmija i reče odvažno: "Ti možeš slobodno tu stvar prepustiti meni!"
I tako se naš Alija brzinom munje uzvera na obližnje drvo, dok je Hasan čekao s napetom puškom. Medvjed se približavao, gegajući se, i Hasana je sve više i više hvatao strah. On podiže pušku na rame, ali se tada već toliko tresao da puška onako nasumice opali i promaši medvjeda. lako bijaše u smrtnom strahu, Hasan se prisjeti da medvjedi ne diraju leševe te se baci na zemlju i prestade disati. Medvjed dođe do njega, dobro ga omirisa i ode dalje.
Kada je medvjed nestao iz vidokruga, Alija se spusti s drveta i priđe Hasanu, koji se pridiže.
"Hasane!," reče mu, "svaka ti čast, nadmudrio si medvjeda, ali dina ti, šta ti ono šapnu na uho?"
"Reče mi," odgovori Hasan, "ubuduće nemoj prodavati medvjeđu kožu prije nego uhvatiš medvjeda."
  

Iz sufijske tradicije

Majčine ruke

Gledam u majčine ruke, nisu žilavije i veće od mojih a čine se snažnijim. Dlanovi grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Gledam ih i razmišljam da se tim izmučenim rukama nikada neću moći odužiti...

Ludnica

Jednog dana neki covjek prolazio kraj ludnice.On upita jednog od bolesnika koji je virio kroz prozor:"Koliko vas ludaka ima unutra?"

Ludak odmjeri covjeka od glave do pete, te mu veli :"Zasto nas ti lijepo ne ostavis na miru?Reci mi koliko vas ima normalnih tamo napolju?"

BITI ZDRAV ZNACI SPOZNATI SEBE.ONAJ KOJI NE ZNA SEBE NE MOZE NISTA PRONACI, A ONAJ KOJI NISTA NE NADJE UZALUD ZIVI.

Šta je istinska mjera poniznosti?

Šta je istinska mjera poniznosti? U sklopu ovoga svijeta, ti si samo jedinka medju milijardama ljudi, a život prolazi brzinom jednoga daha! Obično poznajemo samo mali broj ljudi koji istinski brinu o nama. Bez poniznosti napuhaćemo se kao buha u priči koja slijedi.
Neka buha, puna samovažnosti, nakon što je podigla svoju porodicu u uhu jednog slona, odluči da se iseli.
I tako ona, vičući na sav glas, objavi slonu da ga napušta.
No, slon koji nije bio svjestan njenog postojanja, nije joj ništa odgovorio u želji da ne uvrijedi ovog malog, sićušnog i beznačajnog gosta.
Čak i ako sebe doživljavate kao dio Božije kreacije, koja ce vječno trajati, vi ste ipak samo kap vode u Njegovom nepreglednom okeanu.
Taj okean je vezan gravitacijom za sićušnu zemljinu kuglu koja kruži oko jedne manje zvijezde u beskrajnom kosmičkom moru zvjezdanih tijela.
Vaš životni vijek je poput malene kapi vode, ma kako se vi sebi činili važnim u vašem svijetu, on je toliko kratkotrajan da okean možda i ne osjeća vase postojanje, pjenušanje i nestajanje u njegovim dubinama..

Božija stalnost

Bozija stalnost skrivena je od nas Njegovom prisutnoscu! Njegova prevelika blizina udaljava Ga od spoznaje, dok ga prevelika pojavnost skriva! Skriven je od nas samo zastorom nasih opsjena, zastorom strasti koje smo navukli na oci kao i zjenica oka koju nitko od nas ne vidi jer je previse blizu!

Hanarin pogled

      

Juče me susrete Hanara i reče u prolazu: 

Nije misao koplje da joj sagledaš metu. 

A ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš. 

I znaj, Amra, da je radost podijeljena između svjetla i boje, 

jer i jedno i drugo oči su prirode. 

I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima, 

podijeli imanja svoja i štapom razmahne na strane 

svijeta četiri, govoreći:"Evo mi cio svijet"! 

Ali, na svijetu slijepih je najviše i riječi moje 

ne dopiru do njih. Jer, moj put nije staza utrta. 

I znaj, Amra, oni koji biraju puteve utrte, 

ne pale svjetla onima koji dolaze! 

 

Hamza Humo

Dragi citati iz "Tvrđave"

"Usamljenost radja misao, misao nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu."

"Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostace mi samo suze."

"Ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po cinu, djeca po pameti."

"Slusanje je vaznije od razumjevanja. Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Ili nesto vaznije. Ako taj drugi zeli da razumije."

"Covjek uvijek izmisli neki razlog izvan sebe, da bi se oslobodio odgovornosti i krivice. To je podsticaj na zajednicku neodgovornost. Tesko covjecanstvu dok je tako."

"Covjek se navikne na svaki smrad."

"Najmanje se govori kad te se najvise tice."

"Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko covjek sam sebi."

"Ljudi su nasa misao i slika o njima."

"Nije tesko kad biju, tesko je kad cekas. Gledas i cekas, pa boli unaprijed. Boli i poslije, ali to je lakse."

"Znao sam. Od covjeka se nista nije otelo. Koja tuga razgovora nema? Posljednja se broji."

"Misao je samo tvoja, cin je svaciji."

"Sve vise sam sa njom i kad sam sam. Odnosim sa sobom njeno ime, i blistavu sjenku ispod drveta. I pun sam njenog dubokog glasa, ljepsi je od zubora vode."

"Rijec je barut, zacas plane."

"Volim ljude, ali ne znam sta cu s njima."

"Covjekova nada je jaca od iskustva, ne moze je pokolebati tudji neuspjeh."

"Za svakoga imamo razumjevanja osim za svoje najblize, smatramo da nam njihova vjernost prirodno pripada, kao vlastita koza."

"Ni kap vode se ne gubi, samo se mijenja, kako se moze izgubiti sve covjekovo?"

"Nista toliko ne mrzi usamljenost kao pogreska."

"Ne mislim na cilj vec na covjeka, zato mi je svaki korak nesiguran."

"Nikad nisam zelio da presudjujem medju ljudima jer u tome pravde nema."

"- Rijeci su vazduh, kakvu stetu mogu nanijeti?
- Rijeci su otrov, od njih pocinje svako zlo.
- Onda, da sutimo!
- Ne treba da sutimo. Ima se o cemu govoriti, ne napadajuci. Pomoci treba, ne odmagati."

"Lako je biti dobar na tudji racun."

"Odlucio sam se za ljubav. Manje je istinito, i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepse: tako sve ima vise smisla. I smrt. I zivot."