Na krilima Ljubavi

Neki mladić se zaljubi u prelijepu djevojku. Slijedio ju je danima sve dok ne skupi hrabrosti da joj priđe i izlije pred njom izjave svoje ljubavi.
Poče joj se udvarati, obasipajući je najljepšim hvalama, dižući je u nebesa. Djevojka ga strpljivo slušaše neko vrijeme; no najposlije ga prekide i reče: "Tvoje riječi hvale su zanosne, no, moja sestra upravo stiže; ona je prava ljepotica i sigurna sam da će ti se više dopasti od mene.
Mladić se namah poče osvrtati nebi li ugledao tu ljepoticu, no, djevojka mu zalijepi šamarčinu da je sve zvijezde prebrojao. Dok je on u velikom čudu posmatraše, ona mu reče: "Zar ti ne reče da je tvoja ljubav prema meni besmrtna i beskrajna?! Šta bi s nje? Čim si čuo da ima neka ljepša od mene, ljubav tvoja lažna, kao para, nestade! Stoga, bježi što dalje od mene; uistinu, ti o iskrenoj ljubavi nemaš nikakve predstave!"
 

Koliko god da vi ljubavi okusili, bilo kada i bilo gdje, to je samo neznatan dio ljubavi Nebeske. Ljubav između žene i čovjeka, dio je te ljubavi; no, voljena često postaje veo između nas i vječne ljubavi. Jednoga dana taj zastor će pasti i mi ćemo, u Njegovoj nebeskoj ljepoti, istinskog Voljenog ugledati.
Najvažnije je očuvati taj osjećaj ljubavi, ma kakav oblik imao. Važno je da budete voljeni: no, lakše je voljeti nego voljen biti. Ako ste ikada bili zaljubljeni, na krilima tog osjećanja jednoga dana ćete zasigurno Voljenom stići.
  

Šejh Muzaffer

Priča o dvojici braće

Dragi prijatelji evo fantastične priče o dvojici braće koji su dugo živjeli u slozi i ljubavi. Njih dvojica su živjeli na seoskom imanju, radeći zajedno u savršenoj harmoniji i razumijevanju. Ali, jednoga dana se posvađaju, i bio je to prvi problem među njima nakon punih četrdeset godina zajedničkog rada na poljoprivredi. Imali su zajednički alat i mašine, a urod i plodove su dijelili na jednake dijelove. Konflikt, koji je izbio zbog običnog nesporazuma, se povećao. Razmijenjene su gorke riječi i pale teške optužbe, što je dovelo do višesedmične šutnje i potpunog zahlađenja odnosa. Prebivali su na dva kraja imanja.

Jednoga jutra neko je pokucao na vrata starijeg brata. Ugledao je nepoznatog čovjeka koji mu je rekao: “Tražim posao na nekoliko dana. Mogu ti biti od koristi u manjim popravkama na imanju.” “Da”, reče stariji brat, “imam posao za tebe. Pogledaj na obalu s onu stranu kanala. Tamo živi moj komšija, koji je moj mlađi brat. Do prošle sedmice je tu bila prekrasna livada, ali je brat preusmjerio tok vode u kanalu da bi nas razdvojio. Učinio je to s namjerom da me razljuti, ali ja ću mu prirediti ono što zaslužuje i što mu dolikuje! Vidiš li onu gomilu kamenja kod hambara za pšenicu? Molim te da izgradiš zid visine dva metra, kako ne bih više nikada vidio brata.” Stranac reče: “Razumio sam situaciju.”

Stariji brat je pribavio radniku sav potrebni materijal i otišao u grad na nekoliko dana, da posvršava neke poslove. Vrativši se na posjed, pimijetio je da je majstor obavio svoj posao. No, bio je iznenađen, začuđen i zapanjen onim što je vidio. Umjesto da napravi zid visok dva metra, koji razdvaja, majstor je sagradio prekrasan most.

U tom trenutku, mlađi brat je žurno došao starijem bratu, rekavši mu ushićeno: “Doista si ti divan čovjek! Nakon svega što sam ti učinio, ti praviš most! Doista se ponosim tobom!” Zagrlio ga je. Dok su se oni međusobno mirili, nepoznati majstor je sabirao svoje stvari i pripremao se za odlazak. Rekli su mu: “Ostani, mi imamo puno posla za tebe.” Odgovorio je: “Želio bih da ostanem, ali mi mnogi mostovi koje trebam da izgradim to onemogućavaju.”

Pouka: budimo graditelji mostova koji će nas međusobno spajati a ne zidova koji će nas razdvajati!

Medvjeđa koža

Jednom, neki Hasan i Alija krenuli u lov na medvjede. Međutim, četiri dana nisu vidjeli ni jednog. Noćili su u obližnjam selu; umjesto da plate noćenje obećaše seljanima da će im dati dio medvjeđe kože. Petog dana ugledaše velikog medvjeda i tada Alija reče nervozno svom prijatelju: "Moram ti priznati da me je strah ovoga medvjeda!"
Hasan se na to samo nasmija i reče odvažno: "Ti možeš slobodno tu stvar prepustiti meni!"
I tako se naš Alija brzinom munje uzvera na obližnje drvo, dok je Hasan čekao s napetom puškom. Medvjed se približavao, gegajući se, i Hasana je sve više i više hvatao strah. On podiže pušku na rame, ali se tada već toliko tresao da puška onako nasumice opali i promaši medvjeda. lako bijaše u smrtnom strahu, Hasan se prisjeti da medvjedi ne diraju leševe te se baci na zemlju i prestade disati. Medvjed dođe do njega, dobro ga omirisa i ode dalje.
Kada je medvjed nestao iz vidokruga, Alija se spusti s drveta i priđe Hasanu, koji se pridiže.
"Hasane!," reče mu, "svaka ti čast, nadmudrio si medvjeda, ali dina ti, šta ti ono šapnu na uho?"
"Reče mi," odgovori Hasan, "ubuduće nemoj prodavati medvjeđu kožu prije nego uhvatiš medvjeda."
  

Iz sufijske tradicije

Majčine ruke

Gledam u majčine ruke, nisu žilavije i veće od mojih a čine se snažnijim. Dlanovi grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Gledam ih i razmišljam da se tim izmučenim rukama nikada neću moći odužiti...

Ludnica

Jednog dana neki covjek prolazio kraj ludnice.On upita jednog od bolesnika koji je virio kroz prozor:"Koliko vas ludaka ima unutra?"

Ludak odmjeri covjeka od glave do pete, te mu veli :"Zasto nas ti lijepo ne ostavis na miru?Reci mi koliko vas ima normalnih tamo napolju?"

BITI ZDRAV ZNACI SPOZNATI SEBE.ONAJ KOJI NE ZNA SEBE NE MOZE NISTA PRONACI, A ONAJ KOJI NISTA NE NADJE UZALUD ZIVI.

Šta je istinska mjera poniznosti?

Šta je istinska mjera poniznosti? U sklopu ovoga svijeta, ti si samo jedinka medju milijardama ljudi, a život prolazi brzinom jednoga daha! Obično poznajemo samo mali broj ljudi koji istinski brinu o nama. Bez poniznosti napuhaćemo se kao buha u priči koja slijedi.
Neka buha, puna samovažnosti, nakon što je podigla svoju porodicu u uhu jednog slona, odluči da se iseli.
I tako ona, vičući na sav glas, objavi slonu da ga napušta.
No, slon koji nije bio svjestan njenog postojanja, nije joj ništa odgovorio u želji da ne uvrijedi ovog malog, sićušnog i beznačajnog gosta.
Čak i ako sebe doživljavate kao dio Božije kreacije, koja ce vječno trajati, vi ste ipak samo kap vode u Njegovom nepreglednom okeanu.
Taj okean je vezan gravitacijom za sićušnu zemljinu kuglu koja kruži oko jedne manje zvijezde u beskrajnom kosmičkom moru zvjezdanih tijela.
Vaš životni vijek je poput malene kapi vode, ma kako se vi sebi činili važnim u vašem svijetu, on je toliko kratkotrajan da okean možda i ne osjeća vase postojanje, pjenušanje i nestajanje u njegovim dubinama..

Božija stalnost

Bozija stalnost skrivena je od nas Njegovom prisutnoscu! Njegova prevelika blizina udaljava Ga od spoznaje, dok ga prevelika pojavnost skriva! Skriven je od nas samo zastorom nasih opsjena, zastorom strasti koje smo navukli na oci kao i zjenica oka koju nitko od nas ne vidi jer je previse blizu!